“Iskrenost je prvo poglavlje u knjizi mudrosti”,
rekao je Thomas Jefferson, a ja s tim citatom započinjem svoj prvi post u kategoriji Osobno. Za početak bi izdvojila četiri primjera koja me guraju naprijed, iskreno da ne može iskrenije i koja su mi došla do glave u zadnjih godinu dana.
Primjer 1. Nije nemoguće
Evo, ja od totalno sramežljive tihe osobe kojoj su ikakvi javni nastupi bili znanstvena fantastika (tada, prepričavanje lektire pred cijelim razredom), kojoj u osnovnoj i srednjoj školi nikada nije išlo pisanje zadaćnica (da da, po tome se gledala tvoja velika talentiranost za pisanje) završim faks koji se svih pet godina vrtio oko pisanja i komunikacije.
To mi je uvijek bilo fascinantno i to je jedna od životnih lekcija koja mi je pokazala da 99,9% nije važno što ti drugi govore (često uvjeravaju) već koliko ti imaš motivacije i snage pokazati da možeš nešto. Najsmješnije je to da se nisam nikome dokazivala već je sve teklo prirodno, kroz edukaciju i straživanja uvijek otkriješ stvari koje te zanimaju i jednostavno se gradiš, a da nekad ni sam nisi svjestan da to radiš.
Primjer 2. Sve se može naučiti ili RTFM
Prošlu godinu sam tako bila u teškim mukama s WordPress platformom jer sam je morala početi koristiti i bila sam bačena u milost i nemilost. Znala sam ja da je to poprilično lagana platforma jer sam uvijek čitala i pratila trendove o bloganju i sl. ali jednostavno mi je tada to izgledala preteško. Mislila sam da se to sve može bez nekog velikog truda ali nije išlo, pa je tako proteklo mojih pola godine kukanja i izvlačenja na neznanje većine akcija vezanih za wpress dok nisam došla u situaciju kada sam shvatila da jedosta. Jednostavno mi je bilo neugodno uvijek nekoga zapitkivati i moliti kada na kraju svaka ta objašnjenja meni budu poprilično jednostavna.
Rekla sam sebi ”dosta je”, odvojila vremena, bacila se na upute i napokon naučila svašta nešto oko wpress-a. Nije bilo strašno, a i uštedjela sam novaca koje sam bila spremna dati da mi netko sklepa moj blog. Sada sam ja na onom mjestu gdje me prijatelji pitaju da im pomognem oko instalacija, widgeta, plugina tog divnog wpress-a.
Primjer 3. Motiviraj i sebe
Često sam se nalazila u situacijama da sam više motivirala ljude oko sebe, dijelila savjete, primjere, podržavala, inspiririrala i uvijek imala savjete iz rukava za razne probleme od poslovnih do privatnih sfera, a to isto nisam radila i za sebe.
Nisam se dovoljno motivirala, dovoljno slušala svoje savjete – intuiciju, mislila sam da su moji primjeri nebitni i glupi, nisam se podržavala i gurala dalje i nisam vjerovala u sebe.
Čudno je to kako nekad vidiš da te drugi slušaju i vide da znaš o čemu pričaš, a da sam to ne vidiš i ne vjeruješ u sebe. Sada se trudim motivirati prvo sebe jer jedino tako mogu kvalitetnije motivirati i druge.
Primjer 4. Okruži se pozitivnim osobama
Najgore što se može dogoditi, osim da živiš u ekonomski nerazvijenoj i korumpiranoj maloj državi, jest to da se motaš oko mladih ljudi koji su duboko uronili u depresiju zbog ovakve ili onakve situacije istoj. Naslušala sam se ispraznih priča i tračeva, popila kava i kava uz nemotivirajuće razgovore, razgovore i razgovore ali bez imalo akcije. Bilo je tu i par ideja ali nigdje akcije, pa ni pod mikroskopom, nigdje, ništa.
Dosadilo mi je to, umorilo me jer nitko nikoga više nije motivirao za išta, svi smo samo pričali o problemima. Odjednom se sve krenulo na bolje, posložilo se, odbacila sam silna ispijanja kava i krenula u šetnju onu malo naporniju (415 metara visoku) ili na bicikliranje. Okružila se ljudima od akcije i pozitivnosti, ljudima koji se ne srame sanjati i znaju da ima izlaza.
Sada puno bolje probavljam situaciju u društvu općenito koja nije bajna ali mora se pronaći ili stvoriti i balans u svojoj lokalnoj ekipi, jin yang mora postojati. 
(Fotografije preuzete s Addicted2Success)
